Legenda o Eomundu

... na sjeveru novi problemi i novi heroji ...
Zadnje mjesto civilizacije - Kamenita vrata - vrata koja priječe prodor iz Zabranjenog carstva bijahu napadnuta po nebrojeni put ... ali ovaj put bilo je drugačije jer se pridružio napadu i Crna vrana,najozlogašeniji wizard koji je ikad putovao ovom zemljom,uz njegovu pomoć Noćna braća,bratstvo koje je čuvalo sve vas, bratstvo koje se nije obaziralo na bitke novca i moći, igre kraljeva,
po prvi put bijaše pobijeđeno ali sva sila kojom su udarili nije mogla probiti posljednu čaroliju koja čuva Vrata - žrtveni štit za koji se garizon žrtovao jer pobjedu izboriti nisu mogli ...

ja sam bio jedan od njih, dobro,dobro ... trebao biti jedan od njih, bio sam na putu da uđem u njihovu službu ... zapovjednik Braće Isenhart poznatiji kao Malj oluje me pozvao i dao mi svoju posljednju naredbu - "go now" he said, "go now and spread word that brave 300 died here today for freedom of all", i odjurio je u bitku.

I tako ja,Eomund, sam poslan da pričam njihovu priču,njihov život i da okupim novu Braću jer čarolija je stoljetna, a ja sam posljednji od njih.
2 mjeseca sam lutao Sjenovitim planinama i konačno sam se dočepao i rijekom se spustio do doline Noose na putu u planinu Patuljaka, kreatora Kamenitih vrata i jednih od prvih ratnika koji su branili sve vas ali naišao sam na takvo razaranje i anarhiju ... Dok sam "izvlačio" informacije svojom oštricom saznah da je Stari kralj nestao i da njegov sin je odgovoran za prodor divljih hordi iz Neistražene zemlje jer htio se pojaviti kao spasitelj koji će pokoriti neprijatelja u nadi da će ga voljeti ali to se izjalovilo i svi su se okrenuli protiv drugih, a ja sam se okrenuo Tarabatu, posljednjem slobodnom gradu u nadi da ću ustrojiti novo Bratstvo ali i u nadi da ću uspjeti svojim znanjem savjetovati drugog sina ili naći Starog kralja...


7. dan u Tarabatu ... prljav,rasčupan, već bez nade ...
Taj dan je bio 4. dan bez hrane, odlučih ubiti za nju ... i odabrah žrtvu, zvao se kako sam kasnije saznao Kalderasha,prijatelji ga zivahu Bart . I u toj borbi poraziše me ali ne ubiše. wtf?! I kad me prisilio da mu ispričam svoju priču pružio mi je ruku spasa, ne samo meni nego i dvojici svojih dotad stečenih naučnika, a ja prisegnuh da ću pomoć njegovoj borbi kao i on mojoj . . .

i tako se ispisaše prve stranice zajedničkog puta ...